Udovica je tajno stavila fotografiju ljubavnice svog muža u njegov kovčeg… i nekoliko dana kasnije, dogodilo se nešto o čemu je cijelo selo dugo pričalo 😱😲
Maria je mrzila Annu. Dvije godine mlada medicinska sestra nije napuštala Davida – Marijinog zakonitog muža. Anna je uvijek pronalazila razlog da bude u blizini: hitan poziv, “slučajni” susret u ljekarni, razgovor koji se odužio nakon pregleda. Osmjehnula se previše samouvjereno i pogledala ga kao da njegove supruge jednostavno nema.
Maria nije šutjela. Više puta je direktno rekla Anni da se kloni svoje porodice. Ali Anna je mirno odgovorila da je David odrastao čovjek i da sam odlučuje s kim će se družiti. Ponekad je uz osmijeh dodala da ako je muškarac sretan kod kuće, neće tražiti pažnju negdje drugdje.
Maria nije mogla zaboraviti te riječi.
David je upravo napunio četrdeset godina, radio je dugo i često putovao kroz regiju. Jedne večeri, srce mu je jednostavno stalo. Sve se dogodilo tako brzo.
Kada je Ana čula vijest, došla je u Marijinu kuću da se oprosti od čovjeka kojeg je voljela. Na sahrani je stajala po strani, ne prilazeći kovčegu. Shvatila je da nema pravo biti tamo. Stajala je blijeda, crvenih očiju. Udovica joj je prišla i tiho rekla da joj nikada neće oprostiti. Optužila je Annu da je uništila njihovu porodicu i stavila Davida u grob.
“Uskoro ćeš umrijeti, jer sam stavila tvoju sliku u kovčeg tvog ljubavnika.”
Ana nije odgovorila i otišla je. I nekoliko dana kasnije, dogodilo se nevjerovatno…
U noći muževljeve smrti, Marija je izvadila staru Anninu fotografiju iz ladice. Dugo ju je gledala, a zatim, dok nikoga nije bilo kod kuće, stavila ju je na Davidove grudi u kovčegu. Mislila je da će time kazniti svoju suparnicu.
Udovica je sama ispričala svojoj gospodarici o fotografiji. I to nije bila slučajnost.
Marija je znala da je njihovo selo prepuno glasina i praznovjerja. Ljudi ovdje su jače vjerovali u znamenja, kletve i “urok” nego u doktore. Na to je i računala.
Nakon sahrane, prišla je Ani i glasno objavila, tako da susjedi mogu čuti, da je stavila svoju sliku u Davidov kovčeg. Dodala je da se za takve stvari uvijek mora platiti.
Ljudi su odmah postali sumnjičavi, pogledali su se, a do večeri su se glasine već širile selom.
Ali pravi razlog je bio drugačiji.
Maria je odlučila tiho se riješiti svoje suparnice, a da je niko ne poveže s tim.
Nekoliko dana kasnije, Ana se iznenada osjećala loše. Prvo slabost, zatim mučnina, jaki bolovi u trbuhu. U roku od jednog dana nije mogla ustati iz kreveta.
Selo je odmah počelo šaputati. Ljudi su govorili da je to udovičko prokletstvo. Da ne treba stavljati sliku žive osobe u kovčeg, jer mrtvi odnose osobu na slici sa sobom.
Starice kod bunara su se prekrstile i rekle da se to dogodilo po “višim silama”.
Maria je šutjela. Pravila se iznenađenom. Čak je iznenađujuće često išla u crkvu.
Ali Anna nije vjerovala u misticizam. Bila je medicinski obrazovana i znala je da njeno stanje podsjeća na trovanje. Simptomi su bili previše očigledni.
Sjetila se da su joj komšije donosile hranu posljednjih nekoliko dana. Vodu su joj donosili i poznanici. Anna je prestala jesti sve što je došlo iz ruku drugih ljudi. Jela je samo ono što je sama kupila i pila je vodu iz zatvorenih boca.
Nakon nekoliko dana, osjećala se bolje.
Tada je shvatila da je neko zaista želi mrtvu. A jedina osoba koja je imala koristi od toga već je cijelom selu glasno pričala o “kletstvu”. 😕😮
